Profesore Kurtanoviću, kako se postaje geolog? Kako ste Vi postali geolog i kako ste se odlučili da krenete tim putem? 

U mom slučaju to je bez sumnje bila mladalačka znatiželja za pojavama sa kojima sam se svakodnevno susretao kao što su nastanak planina, rijeka, vulkana, te izučavanje ruda i slično. Poslije završene Gimnazije upisao sam studije na Odsjeku za geologiju na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu. Izabrao sam smjer ekonomska geologija, što je zapravo bilo istraživanje ležišta mineralnih sirovina, još daleke 1968. godine.  

Kako je u tom vremenu svugdje bilo mjesta za mlade geologe, otišao sam u Trepču, u rudnik Stari Trg, tamo se zaposlio i pronašao svoje interesovanje i sve druge mogućnosti koje ovo ležište pruža jednom mladom geologu. Tamo sam ostao petnaest godina od čega posljednjih osam kao glavni geolog rudnika. Zatim prelazim u Geoinstitut u Sarajevu gdje zadužujem radni zadatak Istraživanje polimetaličnih ležišta Vareš i gdje vodim projektovanje na ležištu Rupica. Tu smo utvrdili u kontinuitetu nekih inicijalnih 50m olovo-cinkovo-baritnu mineralizaciju, koja je sad praktično rudnik polimetala i ležišta zlata kompanije Eastern Mining Metals. 

U vremenu otvaranja ležišta ceruzita u Olovu radio sam tri godine u kompaniji Mineco, odnosno u radnoj jedinici Geomet Olovo. Zatim radio sam na istraživanju i drugih mineralnih sirovina, kao što su nemetali, boksit, ugalj i dr.

Kompanija Lykos Balkan Metals već neko vrijeme vrši geološka istraživanja na teritorijama opština Mrkonjić Grad i Jezero. Kakva su Vaša zapažanja poslije obilaska istražnog prostora?  

Moja zapažanja u osnovi se svode na sljedeće:  

Sinjakovo po dostignutom stepenu istraženosti, nalazi se u stanju koje ne potvrđuje „in situ“ stanje starih radova. Istraživanja su izvođena, ali nije identifikovano stanje starih rudarsko-istražnih radova. Velike količine haldišta i prisutne mineralizacije su izazov za nastavak istraživanja. Pozicije istražnih bušotina su izvođene u trijaskim sedimentima, a po mom shvatanju mineralizacija je vezana za silur-devonske tvorevine kao smještajni prostor rudne mineralizacije i u direktnoj je genetsko-paragentskoj vezi sa izdvojenim magmatima kvarckeratofira. 

Vaša karijera je višedecenijska, a iza sebe imate mnogo sjajnih rezultata. Da li ste u karijeri već imali iskustva sa većim nalazištima zlata ili drugim nalazištima sličnih plemenitih metala?  

Moja karijera ponajviše je bila vezana za istraživanje obojenih metaličnih mineralnih sirovina pri rudinku Trepča, Stari trg na Kosovu, onda za ležišta polimetala u Varešu, posebno na lokalitetu Rupice, kojim sada upravlja kompanija Eastern Mining Metals, kao i na istraživanju ležišta olova u Olovu koje eksploatiše kompanija Mineco. 

Kakva je Vaša procjena potencijalnih rezervi zlata u opštinama Jezero i Mrkonjić Grad?  

Procjena na Sinjakovu – Mrkonjić Grad je izvjesna, ako se riješi prostor starih rudarskih radova, a zašto? Pa zato što mi je iskustvo u rudniku Trepča, pokazalo da se prostorno zalijeganje ležišta završava „odjednom“. Može biti da se rudno tijelo gubi, da ga bude bude manje debljine od planirane, lateralno ili po padu, ali se uvijek nalazio njihov nastavak po dubini i lateralno. Slično iskustvo nosim i sa ležišta olova u Olovu.  

Procjena na lokalitetu Jezero je u funkciji dobijenih analiza, koje su atraktivne, posebno što se radi o brečastim krečnjacima u neposrednoj blizini izdvojenih magmata kvarckeratofira. Brečasti krečnjaci u blizini kontakta sa kvarckeratofirima koji su u genetsko-paragenetskoj vezi sa stvaranjem polimetalične mineralizacije koja nosi značajne koncentracije plemenitih metala, posebno zlata. 

Koja je potencijalna ekonomska dobit za lokalne zajednice u slučaju otkrivanja većih rezervi zlata?  

Benefit lokalne zajednice je prije svega ekonomske prirode, u vidu dobijanja koncesione nadoknade, zapošljavanja stanovništva, zadržavanje mlađe radne snage , poboljšan (i to znatno) opšti standard okolnih opština.  

Kako komentarišete sve učestalije kritike i napade, koje tvrde da geološka istraživanja negativno utiču na životnu sredinu?  

Kritike na istraživanje su po pravilu usmjerene sa ciljem skretanja pažnje i ometanja od strane drugih konkurentnih lobista.  

Istraživanje u geološkom prostoru može se predstaviti kao ilustracija presječene jabuke koja se zatim probuši iglom za šivenje. Vađenjem igle ostaje mali ožiljak koji se brzo zatvara. Slično je i sa istražnim radovima. Poslije završetka istraživanja istražne tačke se prirodnim procesom zatvaraju. 

Istraživanja kao proces, posebno istražni radovi na lokalitetima Sinjakovo i Jezera bez svake sumnje, neće narušiti postojeće eko stanje u životnoj sredini.  

Da li je negdje u svijetu zabilježen podatak da su geološka istraživanja ugrozila životnu okolinu?  

Meni takav podatak nije poznat.  

Šta biste poručili zabrinutim građanima, a šta onima koji svakodnevno šire dezinformacije, te nerijetko i na ličnom planu dovode u pitanje stručnost geologa, pa samim tim i njihovo dostojanstvo? 

Sujeta kod ljudi, potpomognuta interesnim lobijima su dobro sredstvo koje ograničava istražne radove i to uvijek bez realnih osnova. Radi se o insinuacijama.  

U svakom slučaju stručnost geologa pri vođenju istražnih radova je u funkciji digniteta naše struke.